Osnovna škola "Josipdol"

Okupili smo se danas kako bismo proslavili Dan naše područne škole. Slavljenje je riječ koja svake godine nosi težinu i breme prošlosti jer su ovih dana prije 32 godine život na oltar domovine položila dvojica mladih Oštaraca, braća Siniša i Zrinko.

Dogodilo se to 1991. godine u razmaku od tri dana! Strahovita tragedija za obitelj i naše malo mjesto. Njima u čast, a nama na ponos škola nosi ime te braće. Ponosno su svaki Dan škole pohodili njihovi roditelji, no vrijeme je odnijelo oca Željka, a ove godine i majku Ružu. Vjerujmo da je obitelj na okupu… tamo negdje… na ljepšem mjestu u vječnosti…

Prošle sam godine naglasila, a ponavljam i sada kako je mladima sve teže razumjeti zašto se naša škola tako zove, što taj naziv znači i što on predstavlja. Djeluje im kao povijesna lekcija. Mlade zanima sadašnjost i budućnost. Mlade zanimaju dobri uvjeti školovanja i uvjeti zgrade u kojoj provode osjetljivih 8 godina svog života. Da bi bili ponosni na ime svoje škole, trebaju biti ponosni na prostor u kojem stječu znanja i vježbaju tijelo, trebaju čuvati taj prostor za sljedeće generacije i trebaju vidjeti da se ulaže u njihov drugi dom. Svi se nadamo i priželjkujemo, ali i inzistiramo da oštarski učenici imaju jednake uvjete i mogućnosti s učenicima drugih škola.

Učenici su ove godine Dan škole obilježili na sportski način – trčanjem krosa i raznim igrama te su za nas svi pobjednici i pobjednice jer je važno sudjelovati, bodriti prijatelje i prijateljice, razvijati natjecateljski duh i potporu, slaviti život. Dragi učenici, hvala vam na sudjelovanju.

Hvala svima koji pripremaju i obilježavaju ovaj poseban dan, hvala svima koji ste došli i uveličavate Dan škole. Hvala svima koji podupirete rad i zalaganje učitelja. Hvala ravnateljici Anđelini na sadašnjem radu i budućim ostvarajima. A najveća hvala Siniši i Zrinku što su podnijeli žrtvu da danas mirno živimo u ovom malom mjestu.

Marina Gračanin