.jpg)
Govori mi jesen da...
Autor: DIJANA MILETIĆ, 26. 9. 2012.
Stigla nam je jesen i priroda polako kreće na počinak. Lišće s drveća se osušilo, opalo i požutjelo. Volim hodati po njemu jer šušti i boje se prelijevaju od žute, crvenkaste do smeđe.
Priroda je obojena u najljepšim bojama. Jesen je baš mirno godišnje doba, puno prirodnih ljepota, mirisa, zvukova i boja. Još pokoja pričica uveseljava jesenske dane dok vjetar ne zapuhne i ona ne odleti u toplije krajeve. U jesen se priroda sprema na spavanje. Jedino sve oživi ponovno kada počnu berbe grožđa, kukuruza i krumpira. Voćnjaci su prepuni jabuka, krušaka i dinja. Zbog toga je jesen jako lijepo godišnje doba. Volim ja i kišu, ali ne kad jako pada, nego kad polako moči stabla, cvijeće i travu koji umorni od prejakog ljetnog sunca.
Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan! I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.
Matej Vuković, 4. r.
