Učenici 5. i 6. razreda naše škole bili su na terenskoj nastavi na Plitvičkim jezerima. Kako nam je bilo saznajte iz sastavka šestašice Lane Meašić.
KRENIMO ZAJEDNO U AVANTURU NA PLITVIČKA JEZERA
„Vrijeme je. Jesmo li svi tu? Možemo li krenuti?“ Lijepi je dan, a naša avantura tek počinje. Put je dug, ali ne toliko dug da u dobrom društvu vrijeme ne bi brzo prošlo. Kroz autobus čuju se dječji glasovi i smijeh. Malo-pomalo stigli smo do odredišta. Dobili smo svoje karte za ulazak u Nacionalni park Plitvička jezera.
Prilikom ulaska na trenutak smo svi zasigurno ostali bez daha jer je ljepota prirode ispred naših očiju bila više nego čarobna. Ovo je zasigurno najljepši slap koji su moje oči vidjele. Priroda je zaista čudo. Naravno, nismo mogli odoljeti toj čarobnoj prirodnoj ljepoti pa smo odmah odlučili napraviti zajedničku fotografiju za uspomenu. Kranuli smo dalje u obilazak, spuštajući se kroz uređenu drvenu stazu. Naišli smo na predivno, veliko, bistro jezero u kojem boravi mnoštvo riba. Idemo dalje, jer valja još mnogo toga vidjeti. Dolazimo tako i do najvećega slapa. Taj slap je visok čak 78 metara. Krenuli smo trčati, a kapljice vode padale su po nama. Naravno, i tu smo nabacili poneku fotografiju. Krećemo dalje kroz predivnu jesensku šumu, putem pratimo slapove. Nailazimo tako na veliku livadu. Sjeli smo na klupice i zajedno s našim učiteljima napisali haiku. Uz haiku smo se svi opustili i zasigurno osjetili svoj duševni mir. Nakon toga smo se zajedno svi malo podružili i došlo je vrijeme da krenemo na put k brodiću. Ukrcali smo se i uživali još malo u predivnom jezeru i prirodi koja ga okružuje. Po dolasku na odredište nastavili smo pješačiti. Putem smo primijetili turiste iz mnogobrojnih zemalja. S pojedincima smo se pozdravili i saznali otkuda nam dolaze. Nastavljajući svoj put, stigli smo i do našeg predzadnjeg odredišta – vlakića koji nas je odvezao do kraja svoga puta. Još smo malo uživali u pješačenju, pogledu na prirodu, šumu i turiste koji su došli posjetiti našu lijepu Hrvatsku.
Došli smo tako malo-pomalo i do našeg autobusa, u koji smo se svi zajedno ukrcali i krenuli prema svojim domovima. Bila je to nezaboravna avantura s našim učiteljima i školom koja nam je to omogućila.
