Osnovna škola "Josipdol"

Učenici 8. razreda škole Josipdol, 5., 6., 7., i 8 razreda škole Oštarije, te petaši i osmaši iz Tounja zajedno  sa svojim predmetnim učiteljima krenulo su na dugo očekivani put.

Uzbuđenje je dodatno pojačano kada nas je dočekao autobus na kat te su neki učenici, pa i nastavnici imali mogućnost prvi put voziti se istim ( meni osobno nije bilo previše dojmljivo ).

Vozeći se, učenici su promatrali krajobraz, prepričavali različite događaje i doživljaje, razmjenjivali , možda prve, zaljubljene poglede…

 Dolaskom na Plitvice, ostali smo zatečeni mnoštvom posjetitelja, kako mlađih, tako i starijih, koji su kao i mi očarano gledali ljepote koje je teško opisati riječima, a koje izviru iz svakog kuta te nedirnute prirode. Umirujući huk vode, u svim svojim bojama i nijansama djeluje na sva čula i stvara privid nestvarnoga, irealnog. U toj nirvani sve odiše spokojem koji je, možda indirektno utjecao i na ponašanje naših učenika koje je bilo izuzetno, čime se definitivno moramo ponositi.

 Najuzbudljiviji doživljaj djeci je, svakako, bila vožnja brodom na  koji ni promjena vremena nije utjecala, dok je vožnja vlakom bila pomalo i neugodna, što zbog gužve, a i veličine istog.

 Pomalo umorni, ali pod dojmom viđenog, sretni što je sve prošlo bez ikakvih izgreda, vratili smo se u Josipdol. Nadamo se da će bar mali djelić viđenog imati odraz na naše učenike, na njihov odnos prema prirodi, na njihov izričaj, poetski, likovni…

 Ne mogu završiti ovaj tekst, a da se još jednom ne osvrnem na uzorno ponašanje naših učenika , te izrazim svoje zadovoljstvo i želju da se i ubuduće ovako ponašaju i budu na ponos svojih roditelja i nas, učitelja.