2016-11-19 09:16:26

Kolona sjećanja…

Kolona sjećanja….  

                          
onih koji se nisu  rodili kada je agresor pokušao ubiti Vukovar. Misleći da će nestati  oživjeli su ga jače nego ikada. Svake godine sve više je onih koji hodaju u koloni sjećanja i tako odaju počast mladosti koja je jedino dala ono što je imala – život. Bezgraničnu ljubav prema domovini i gradu mijenjali su za smrt, za mučenje, za logore,za patnju i bol. Kolona je sve duža,tisuće prilaze i hodaju, dolaze iz svih krajeva Hrvatske. Iznad njih je zrak sve mirniji,tišina sve jača. Samo Dunav i dalje svojim valovima grabi prema Crnom moru. 

Od prvog do osmog u pratnji svojih nastavnika uputiše se na groblje zapaliti svijeće. Za znane i neznane, za starije i generacije svojih  roditelja,za one o kojima će slušati  i one koji su stvarali povijest. Neobično za učenike  bili su nekako tihi. Nisam siguran i ne znam što u njihovim glavama  znači Vukovar ali siguran sam u ovo. S vremenom i odrastanjem oni će znati oživjeti sjećanje na grad koji je obranio domovinu i srušio san onih s druge strane Dunava. Učenice  drugih, trećih i četvrtih razreda prigodnim rečenicama obratile su se učenicima na groblju. Na kraju pjesmu  Enesa Kiševića po izboru prof. Dražena čitala je Petra Juraić.

   Paljenjem svijeća i zajedničkom fotografijom završava sjećanje na Vukovar. Kolona sjećanja vratila se je tamo od kuda je krenula – nazad u klupe škole Tounj .

 

Petar Malnar  


Osnovna škola Josipdol