2015-03-26 08:59:00

San kapljica

San kapljica

Usred velike zelene livade raslo je divlje drvo kestena. Ono radi sjenu nekim cvjetićima na kojima je mala rosa. Ubrzo se probudi sunce. Sunce: Aaaaa! Buđenje! Krenite na noge stabiljke! Vrijeme je da pokupim rosu. Ispod divljeg kestena stajala je bijela tratinčica i žuti maslačak. Na njima su stajale kapljice rose. Na svakom cvijetu jedna kapljica rose. One se zovu Irina i Nina.

Irina reče: Oduvijek želim otputovati u rijeku!

Nina: I ja! Kad bi barem otišle u veliku rijeku! Zajedno bi s tobom putovala svijetom. Hoćeš i ti sa mnom? Pitala je Nina Irinu.

Nina joj odgovori: Voljela bih da nas ponese veliki bijeli oblak, tada bi naše perlaste haljine raširile i mi bismo tako sjajile dok nas sunce zagrijava.

Irina začuđeno odgovara: Ali moja haljina je već istrošena, raspucana i stara, voljela bih da ju mogu promijeniti, da izgledam ljepše.

Nina: Pa kad nas oblak ponese u svom plavetnili, obući ćeš iz njegovih odaja jednu novu haljinu!

Irina: To bi bilo odlično! Moja će biti bijela haljina puna šljokica.

Nina: Naravno! Zajedno ćemo se veseliti!

Irina: I puno drugih kapljica ćemo vidjeti! I još puno zelene trave ćemo preletjeti! I još ćemo vidjeti puno stabala! I šarenog cvijeća!

Nina: Idemo se zabavljati i veseliti!

Irina: Idemo na put oko svijeta!

Irina i Nina: Jeee! Jupiiiii!

I to je bio njihov put u mašti. Sunce je i dalje pržilo, nigdje nije bilo ni traga bijelom  oblaku da ih povede njigovim snovima.

 

 

Karmen Puškarić, IV r.


Osnovna škola Josipdol