(Prva beba)1: Vjeruješ li u život poslije rođenja?
2: Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo
ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
1: To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život
uopće izgledao?
2: Ne znamo točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da
ćemo moći hodati svojim nogama i jesti svojim ustima.
1: To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti
svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti: poslije rođenja nema života!
2: Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto
poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
1: Ali, nitko se nije vratio odande. Život se poslije rođenja
završava. Gotovo!!! Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje
u uskoj i mračnoj okolini.
2: Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali
ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.
1: Mama? Hahha, kako si smiješan. Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama
bila?
2: Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne
bismo uopće postojali.
1: Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne
postoji.
2: Da moguće je, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo
je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje.