Jesenska čarolija šume

Osvanulo je jesensko jutro. Šuma je blistala. Uski puteljci vijugali su pokraj trave i kukuruza koji su se nemilo njihali prema volji vjetra. Lastavice se uzdignu na nebo te pjevajući krenu na daleki jug. Odjednom se pojavi prostranstvo visokog zelenila. Blago sunce svoje zrake pokušava probiti kroz te guste borove. Maline još uvijek spremno očekuju onoga tko će ih uzeti k sebi. Pažnju mi je skrenula malena vjeverica. Penjala se i spretno skačući po drveću, pričala sa susjedima. Miris šume bio je veličanstven. Podsjećao je na svježinu i radost. Ponekad zapuše vjetar kako nitko ne bi zaboravio na njega. Jedno malo drvce tužno je pozdravljalo svoje otpalo lišće. Nebo su zastrli tamni oblaci. Nastala je hladna jesenska noć. Više nisi mogao vidjeti onu ljepotu šume, već onoliko koliko mjesečeva svjetlost može doprijeti do njezina srca. Ta čarolija šume pojavit će se tek onda kada je ponovno sunce prekrije zlatnim plaštem.

Lara Belančić, 7.r. Oštarije