.jpg)
...jesen...zima...
Autor: KATARINA PRIBANIĆ, 8. 11. 2012.
Ususret Jeseni
Šuš! Šuš!
Budi me sjaj jutarnjeg sunca, koje se znoji da se probije kroz gustu maglu. Alʼ magla se opire i samo leži svom težinom na pospanoj zemlji. Ustajem i još ne vjerujem… Jesen je pokucala na rosna vrata. Sav u očaju ne mogu se odlijepiti od prozora koji se magli od mojeg daha. Nekako se udaljim od prozora, ali i dalje ne vjerujem da se jesen ušuljala u moj kraj. Nevoljko odlazim u kupaonicu i tamo gledam kroz staklo, a ono mutno kao da je netko razlio sivu boju po njegovoj glatkoj, prije blistavoj površini. Perem zube i spreman sam za školu. Vraćam se nevoljkim korakom u sobu i kao da mi se priviđa, vidim sjaj sunca. Poveselim se da je sve to prestalo. Ponovno se lijepim za prozor, ali… Opet ugledam ono tmurno vrijeme. U sebi kažem:“ Izgleda da se sunce nije izborilo da preuzme ovu tamu i pretvori je u sjaj jutarnje rose koja klizi s travke na travku.“ Dok stojim na prozoru, prođe me neka hladnoća. I uvjerim se da se ipak jesen uspjela ušuljati u naš kraj.
Marin Kolić, 8.razred Josipdol
Snijeg
Ove godine
uranio je snijeg,
već u listopadu
zabijelio je brijeg.
Uskoro će trajno
Pokrivati travu
i stavit ćemo
snjegoviću lonac
na glavu.
Laura Salopek, 8.razred Josipdol
Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan! I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.
Matej Vuković, 4. r.
