.jpg)
Radovi na temu kruha
Autor: Anita Žanić Prebežić, 24. 10. 2014.
Mlinar i živi kruh
Jednom davno mlinar se spremao ispeći kruh, ali taj kruh nije bio običan, već živ. Zbog toga sam napisao priču koja će Vas dići s kauča. Pa počnimo!
Mlinar je ispekao kruh i rekao stisnutim zubima: „ Ova tura će se sigurno ispeći!“Nakon pola sata mlinar otvori pećnicu i iznenadi se kada vidi kruh s nogama, ustima i bijelim okom s plavom zjenicom. Upita mlinar kruh: „ Tko si ti i kako si se stvorio tu ?“ Kruh odgovori:“ Ja sam Kruščevićko i stvorio si me ti svojom mukom i svojom ljubavlju.“ Mlinar to čuje i počne plakati čuvši zadnju rečenicu koju je Kruščevićko izgovorio.
Od toga dana kada se kruh oživio pekar nažalost više nije bio na životu, a Kruščevićko se ubije nožem i kaže: „ Ti si me stvorio, s tobom ću i umrijeti!“
Matej Vuković, 4.r.
Dobar kao kruh
Barbara je jako dobra, uopće ne zna za ružne riječi i ljutnju. Barbara se uvijek sa svima druži. Svakome posuđuje stvari. Nikada se na nikoga ne ljuti. Njezine rečenice najčešće zvuče: Hvala! Molim! Nema na čemu! Izvoli! Možeš! Nikada ne psuje. Kada se negdje ide pusti dozvoli da joj roditelji biraju što će obući. Kada se netko ljuti na nju ona ode. Neki kažu da je potpuno luda. Barbara kaže da su joj svi prijatelji. Nikada ne laže. Zar mora lagati? Mislim da ne.
Barbara je dobra kao kruh!
Karmen Puškarić, 4. R
Dobar kao kruh
Biti dobar kao kruh
Nije lako svakome.
Netko više, netko manje,
A netko nikako da shvati
Što pod time misli mati.
Hoće li ga pojesti?
Želi li ga pojesti?
Ma ne!
To je šala mala
Biti dobar kao kruh
Znači imati toplu dušu,
Biti sladak kao kruh:
Pomoći svima oko sebe,
Poštovati starije,
Kultura i red još samo ovo o kruhu:
Kruhu, volim te!
Roberta Mihaljević, 4 r
Priča jednog zrna pšenice
Želite li saznati kako sam postao kruh? E, pa onda pažljivo slušajte! Dogodilo se to kada sam bio odrasla pšenica. Bio sam jedan od najviših na polju. Nisam bio previše širok, a niti previše tanak. Na polju prije nego što su me uzeli, vidio sam veliki stroj koji skuplja sve ispred sebe. Samo sam gledao i odjednom sam se našao u maloj mračnoj sobici. Nisam znao što se događa. Mislio sam da je sve gotovo, ali onda su me izvukli iz te tame i stavili u vreću koju su odvukli u veliku kuću sa četiri kvadrata koji se vrte iznad ulaza. Krenuli su me mljeti, postao sam bijeli prah. Gnječili su me i dodavali vode dok nisam postao nekakva smjesa,premjestili me u manju posudu i prekrili krpom. Tako sam rastao neko vrijeme,a zatim su me stavili u malu sobicu u kojoj je bilo sve toplije i toplije. Postao sam jako topao i mirišljiv, stavljen sam na policu i čekam…
Domagoj Herceg, 5a
