Živio jednom jedan čovjek po imenu Florian. Bio je čovjek meka srca i dobre duše. Živio je na livadi jer je smatrao da je grad pun dima,a selo premaleno za njegovu veliku dušu.
Spavao je na lišću jer se bojao malih prostora poput vreće za spavanje i šatora. Jeo je pčelinji med jer je zdrav i plodove biljaka jer su fini i sočni. Nije volio ubijati životinje zbog toga što je smatrao da i one imaju osjećaje baš poput ljudi. Načinio bi košaru od granja i brao bi bobice, triješće, smolu i cvijeće.Prije podne bi otišao u šumu nabrati drva za noć, a zatim bi otišao do potoka po vode. Bio je jako vrijedan. Pticama bi gradio gnijezda,pčelama bi učvršćivao pčelinjake,srnama bi nosio sasušenu travu. Zbog njegove dobrote životinje i biljke bi ga često nagrađivale na svoj način. Drveće bi puhalo i davalo mu kisika, vjeverice bi mu svaka dva dana nosile lješnjake, a slavuji bi mu pjevali uspavanke.
Njegovo izborano lice, umorne noge i umorna duša su usnule jednoga dana. Florian je živio pravim životom s pravim prijateljima.Svake godine na dan njegove smrti cijela mu šuma pjeva uspavanku.
.jpg)
