preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Josipdol"

Učenički literarni radovi

Što znači imati brata ili sestru, a što znači imati najboljeg prijatelja?

Autor: KATARINA PRIBANIĆ, Marina Gračanin, 23. 10. 2012.

Potaknute lirskom pjesmom Josipa Pupačića Tri moja brata, učenice 7.a razreda OŠ Josipdol, Dora, Andreja, Dijana i Diana, prenijele su na papir svoje misli i osjećaje. Možda smo otkrili buduće mlade pjesnike… Ocijenite sami.

 

       


 Čari bratstva

          Braća

Taj pojam

Ta bića

Za koja me mnogi misli

I osjećaji vežu

Ljutnja

I sreća

Sreća koja gori kao plamen divlji

Oganj mladosti

Propupao cvijet

A opet

Što kad odu

Kad plamen ugasne

Cvijet se osuši

 

Tad srušit ću se

Pasti

Uvenut' kao list

I na kraju…

 

Dora Herceg

OŠ Josipdol, VII.a


Moja dva brata i ja

          Ja nisam sama, imam mlađeg brata koji ide u peti razred osnovne škole. Ova naša mladost je poput jako velikog i jakog kamena, koji sve trpi: uvrede i ostalo. Ponekad ima između nas nekih razmirica, no sve je to ipak samo riječ. Ne bih mogla podnijeti da se posvađamo tako jako da ne pričamo. Onaj koji nema brata, ne zna kolika je to ljubav. Moj brat i ja imamo lijep odnos. Za svog bih brata život dala. Kada vidim neke sestre i braću kako se ponašaju jedni prema drugima, zaboli me srce. Ja svome bratu nikad ne bih mogla reći nešto što bi ga jako uvrijedilo.

         Kad imaš brata, imaš s kime pričati i igrati se. Iako, da sam sama, sve bih imala svoje – roditeljsku ljubav, dom, sreću, sve… No, meni je  puno ljepše kada sve to dijelim s bratom. Da sam sama, ne bih se imala s kime ni porječkati. Ipak smo mi još samo djeca. No, kad budem starija, znat ću što znači ta riječ u potpunosti. Imam i mlađeg brata, njega nisam spomenula u početku, no i njega volim kao i ovog drugog. Doduše, njemu moram pružiti više pažnje.

Braća su mi sve mi na svijetu. Ta dva anđela su moja snaga. Sada, dok smo još djeca, moja su braća moja nada, moj uspon i sve moje u životu. Na njih sam ponosna. Kada ih netko pohvali, ja imam ispravan hod.

 Andreja Galić

OŠ Josipdol, VII.a



Moja prijateljica i ja

          Kad sam krenula u vrtić, upoznala sam najbolju osobu na svijetu. Moju prijateljicu. Stalno smo bile zajedno, igrale se, pričale i odlazile u park. Ona je jako dobra osoba, strpljiva, vrckasta i uvijek nasijana. Krenule smo zajedno i u školu. Dijelile smo zajedno dobre i loše stvari. Ona zna čuvati tajne koje joj povjerim i kada mi je potrebna pomoć, ona je uvijek tu uz mene. Sada se ne viđamo često jer ona živi u Rijeci, ali se svaki dan čujemo preko mobitela i telefona. Bez obzira što nas dijeli velika udaljenost, naše prijateljstvo je i dalje jako i snažno.

         Moja prijateljica i ja imamo puno toga zajedničkog i kad se vidimo, vrijeme koje provodimo zajedno, jako brzo proleti.

Imati dobru prijateljicu je nešto najljepše na svijetu i to treba znati čuvati. Neka ljude misle da se prijateljstvo može kupiti. To nije točno. Ja svoju prijateljicu nisam kupila, dobila sam je trudom, dobrotom i iskrenošću i po tom pitanju sam najbogatija osoba na svijetu.

 

Diana Oluić, VII. a

OŠ Josipdol



Moja sestra

 Moja sestra

ima oči,

zelene boje kao

lišće u proljeće.

 

Moja sestra

ima blistav

osmijeh kao

sunčev sjaj.

 

Moja sestra

ima kosu

kao svila

koja leprša poput

anđeoskih titraja

iznad prerije buđenja.

 

Moja sestra

koju volim.

 

Dijana Miletić, VII.a

OŠ Josipdol




CMS za škole logo
Osnovna škola "Josipdol" / Karlovačka 17, HR-47303 Josipdol / os-josipdol.skole.hr / ured@os-josipdol.skole.hr
preskoči na navigaciju