.jpg)
Terenska nastava na Kleku
Autor: Josip Anušić, 26. 9. 2009.
Dan prije, Dana čistih planina koji se obilježava 26. rujna, bio je povod da učenici osmih razreda sa svojim razrednicima i učiteljima pođu na izlet, terensku nastavu, na Klek. Osmaši iz Josipdola, Oštarija i Tounja u podne 25. rujna, petak, uputili su se ispred svojih školi s kombi prijevozom kojeg zahvaljujemo vatrogascima Josipdola i Oštarija, prema Bjelskom odakle je počelo uspinjanje do planinarske kuće na 1000 m.n/m. Slijedeći markacijeske oznake uz put su stajale poučne ploče s informacijama o biljnom svijetu i staništu na koji se nailazilo. Neki su priželjkivali i više tih ploča da bi došli do daha.
Lagano zadihani, znojni i crvenih lica mala karavana od 50 osoba stigla je na odredište 1000m.n.m. kod planinarskog doma. Nakon kratkog odmora i okrjepe počeo je rad s kartama i traženje sjevera s kompasima.
Druga grupa se zabavila, ali prije svega učila, pružanjem prve pomoći s trokutastim maramama i imobilizacija granama. Nešto više o samom Kleku, legendama o vješticama i općim podacima rekli su učenici iz Oštarija na osnovu građe pripremljene prethodnih dana na nastavi. Koji su pozornije pratili mogli su saznati da je po staroj predaji postojao bog Klek. Jadničak se zaljubio u koga nesmije, i onda je njega zaganjao bog Perun i ubio ga strijelom. Eto jadnička, poginuo od strijele a bog. Neki su slobodno zaključili, a drugi se nasmijali priču izmišljenu u trenu kako je nastalo ime Klek: kad bi posjetitelji bježali od vještica oni bi na velikim strminama često padali na koljena, pokleknuli bi, klecali, pa otud ime KLEK. 
Može se reći da je dan bio uspješan, a nadasve zabavan, ispunjen smijehom na račun legendi, oznojenih lica i fizičke (ne)spremnosti u svladavanju uspona. K tomu još možemo dodati upoznavanje i produbljena postojeća prijateljstva učenika koji pohađaju istu školu, Josipdol, ali su u područnim školama Oštarije i Tounj.
Doris Ilovača, učenica 8.raz. Oštarije pronašla je o vješticama s Kleka slijedeće:
U vrijeme kada su ovim prostorima hodila staroslavenska plemena, vjerovalo se u više bogova, zaštitnika raznih ljudskih djelatnosti, vrlina i mana. Jedan od tih bogova bio je i bog Klek. Silno je volio lijepe žene a jedna od njih na kraju ga je i došla glave. Vrhovni bog Perun imao je zanosnu suprugu koja je Kleku bila zapela za oko, zbog čega je bio pao u Perunovu nemilost. Bježeći pred gnjevom vrhovnog boga, bojeći se njegove osvete, Klek se uputio na područje današnjeg Ogulina. Ljubomorni ga je Perun tu sustigao i strijelom ga pogodio u nogu. Smrtno ranjen, Klek je pao na zemlju i skamenio se. Od tada planina iznad Ogulina nosi njegovo ime. I ako u vedrom sumračju osmotrite pažljivo obrise Kleka, i sami ćete se uvjeriti kako on doista podsjeća na davno usnulog diva. Podsjećala je ova olujna noć na priče o zlokobnim noćima kada se oko ponoći na Kleku okupljaju vještice i vilenjaci iz cijeloga svijeta te plešu svoje vrzino kolo uz vrisak i jeku koja odzvanja sve do Ogulina. 
